dodato naknadno - hoću ja jednog ovakvog :D
...или отварам састанак наше партијске огранизације са само једном тачком дневног реда.
Е, да, чекајући Годоа да се смилује и посети нас смртике (а кад дође свашта ћу да му кажем, прво да касни чуку и по), опет се уватих да пискарам нешто... И то ћирилицом... За промену... :)
Реално, малко је теже писати на ћирилици. Прво, никако не иде да убацујеш стране речи, малко глупо звуче, билив ми... Друго, компликован је, бреј, овај систем једно слово један глас, скраћује реченице. И како сад ја да напишем стандардну, просто-врло-проширену реченицу од десетак и више…
- Name.
- Čita se nejm - dobacio je sa drugog kraja stola Miloš.
- Dobro, ajde, nejm. Jel, kume, kako ti beše ime?
- Pa Kum - odgovori Kum i dovrši pelinkovac.
- Ma znam ja da ti je ime Kum, nego ono kršteno?
- A to… Zoran.
- Dobro. Ajmo dalje. Lastname. Toj ti je prezime, jel da filozofe?
- Jeste. I čita se lastnejm, konju nepismeni.
- U bre, kakav si nezgodan kad popiješ - odgovorio je Andrija - ajd živeli!
Svi složno prihvatiše obe činjenice i…
ili, reših da napišem kratku ljubavnu priču
... danas sam lepo raspoložen, eve širim zarazu...
... Dunave? Ma jok, alkohole :D
E, da, opet ja. :) Nešto sam se u zadnje vreme bacio na degustaciju raznih nama pristupačnih i dostupnih napitka koji nas, generalno, navode na kopiranje kompletne majmunske populacije, celo-večernje druženje sa best friend od mermera, onim što izbacuje vodu u fis tonalitetu ili, ako smo srećne ruke, jednako "načitanim" primerkom suprotnog pola iste vrste... pa tek onda sa malopre pomenutim...
Anyways, posto ih je bilo raznih, reših da ih malko proanaliziram, uzduž i popreko, te da dam svoj sud o istim. Ko zna, možda i nekom ovo bude guideline pri budućim poduhvatima proizvodnje mamurluka. :)
Pivo,…
... ili, ova je, actually, cool, tako da nije hejt... valjda...
E, da, yey, tako to, bla, bla, ja, opet... Hmmm, počeh da budem i sebi dosadan... No, naleteh baš pre koji minut na jednu vrlo interesantlu listicu, čak, mogu izjaviti, trenutno meni omiljenu... Ne znam da li zbog konteksta (realno preočitah 5-6 stavki) ili zbog naslova (pročitan u celosti) ili zbog autora (jer je cool, pri tom žensko, što je neizmerno bolje i lajkuje moje piskaranje), ali reših da je malko, recimo, prokomentarišem. Istina, mogo sam i u komentaru, ali ne prima toliko karaktera. :D
Sooooo, da počnemo. E, da, naslov…
... ili najbolji način da navučeš nekog da otvori i pročita nešto je hmm, laž...
OK, jeste, biće veseo. Nekako me uhvato taj period veselosti i nikako da se od tog nedopustivog osećaja otkačim. Najgore je što nemam dve blage veze odakle dolazi ta veselost. Pričao sam pre koji dan sa nekim, smatrah ih, pametnim ljudima, dadoše oni neke validne argumente, popismo po koju, a meni i dalje nije jasno - kako to da ti sa nekolicinu titula ispred svog imena imaš slabije argumente od mojih. Možda sam zato veseo. Sa kasnim paljenjem.
Elem, kako sam koncept bloga nalaže, ovde negde bi…
...dajem časnu pionirsku reč: Da ću marljivo učiti i raditi, poštovati
roditelje i starije, i biti veran i iskren drug, koji drži datu reč; Da
ću voleti našu samoupravnu domovinu Socijalističku Federativnu Republiku
Jugoslaviju; Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo i ideje za koje se
borio drug Tito; Da ću ceniti sve ljude sveta koji žele slobodu i mir!
E, da, odmah da kažem, ja nisam bio pionir. Pripadnik sam one generacije koja je bila uskraćena za crveno maramče, plavu kapicu i časnu pionirsku. Mene su u školi učili da nam je Slobica svima tatko, da smo stariji od ameba, da…
E, jeste, opet smo tako bezciljno sedeli, s tim što je standardni seksizam nešto manjkao. Ozbiljno, mislim da je nekolicina oskudno odevenih deteta prošla pored nas, a niko nije bacio ni jedan komentar niti ustao da peva "Bože Parade", ovaj pravde. Znate tekst, poznajete pesmu, to nam je himna.