MACA75's blog

MACA75
48, Beograd, Sırbistan

15.11.2016

Sreli smo se ne tako davno. Bilo je kao i uvek sto biva: srece, padova, razocarenja. Koliko smo puta usijanih glava glava bili pred prekidom, a onda se vracali jedno drugom ponovo, noseni zarom, na stare staze. Uspeli smo da se odupremo i nadzivimo sve one price i ogovaranja, sve one klevete i lazi.
Koliko smo dobrih prijateljskih saveta zakopali duboko u nama! Verovali smo jedno drugom i voleli se. zato su nam zelje i snovi puni ambicija i opstali; zato smo i uspeli sacuvati ono sto su nam srca stvorila; ono za cim smo ceznuli.
Sve do sada kada…


13.09.2015



Ehhh..da si makar malo bliže da te mogu češće zagrliti i spustiti svoje usne na tvoje da osjetim onaj poznati žar.
sanjam te skoro pa svako veče. Želim da si tu kraj mene da uveče skupčana zaspim na tvom' ramenu dok me miluješ po kosi.
Trebaš mii......
Ono vrijeme što provedemo zajedno za mene su od neprocjenjive vrijednosti. Čuvam ih u srcu i mislila čekajući naš idući susret. Već sa prvim poljupcem osjetila sam nešto božanstveno...čak i one male, slatke leptiriće koji lepršaju u stomaku od nekog uzbuđenja i sreće.
Nisam mogla ni sanjati da ću te ovoliko zavoljeti. Naš prvi susret…


05.09.2015

Kao miš na vetru, drhtim od tvog dodira, od tih neslućenih dubina u tvojim očima. Svaki je pogled za mene dodir, u njemu vidim tvoje ruke kako me zovu. Možda ne znaš sve treptaje moje duše i ne znaš koliko mi je stalo do tebe, ali sigurno osećaš kako moje telo zadrhti svaki put kada sam pored tebe. Nisam te sanjala, nisam te čak ni tražila, jer nisam verovala da postojiš, ti, za mene savršen i jedan jedini. Oduvek sam verovala da je ljubav za one malo slabije, a da ono što meni treba nosi ime prijateljstva i dubokog razumevanja.…


08.09.2015


Evo već danima se trudim da ne mislim na tebe. I stalno se sve završava samo na bednim pokušajima da te zaboravim. Pred očima mi tvoj lik, onako nežan i mio, pogled strastven pun čežnje i željan mojih dodira. Ljudi kažu da jedino oči nikada ne lažu, samo duboko pogledaj u njih i videćeš dušu čovekovu. A u tvojim očima vidim sigurnost, tugu, požudu i vidim sebe. Ne sećam se da su me još neke oči tako gledale kao tvoje. U tvojoj blizini osećam nemir u telu. Kao da me neka sila vuče ka tebi. Kada nisi pored mene tada…


13.09.2015

I često se zapitamo šta je to ljubav, i često se zapitamo gdje pronaći odgovor na to pitanje, a ono je i suviše jednostavno. Kada osjećaš kako toneš i kada te ON svojim zagrljajem podigne metrima iznad neba, to je ljubav. Kada si tužna i kada ON tvoje suze zamijeni osmijehom, to je ljubav. Kada pomisliš da nikome nije stalo do tebe i kada ti ON pokaže da si njegov cijeli svijet, to je ljubav. Kada si sretna i kada ON dijeli sa tobom tvoju sreću, to je ljubav. Kada te ON razumije, kada te ON poljubi, kada te ON…


Nikada nisam želio otići od tebe, ali sam morao. Osjećao sam da me dovoljno ne voliš. Udaljio sam se od tebe. Onda sam postao jako grub, ma znaš i sama. Svi su me pitali zašto sam to napravio, znali su kako jako sam te želio. Tada, u tome trenu, mislio sam da je lakše vrijeđati te. Ponižavati pred drugima, tako sam želio stvoriti lošu sliku o tebi. Nadao sam se da bi me drugi shvatili. Ali malena nisu....
Znali su da si ti predobra, da bi sve dala za druge. Tada su mene počeli gledati kao smeće. Onda sam malo po…


Samo ti si me znao. Samo ti si me ispunjavao, a opet si me baš ti takav, najviše povredio. Znao si da me voliš, na neki svoj poseban i jedinstven način. Nisi bio kao drugi, bio si drugačiji, valjda sam te baš zato i ovako zavolela. Umeo si da me nasmeješ kao malo dete. Da me zagrliš i kažeš reč utehe kada je bilo potrebno. Znao si da mi obrišeš svaku suzu s lica. Svaki korak moj si znao, svaku manu i vrlinu,a ipak si me voleo, baš takvu kakva jesam. Ustvari, jedini si me ti i upoznao. Jedino sam…


Sve ima svoj početak i kraj. Svaka priča je pisana sa ciljem da se završi, svaka pesma, knjiga. To je pravilo života, ništa ne traje zauvek, sve se jednom završi. Ali kraj jedne priče znači ustvari početak neke nove, možda čak uzbudljivije, interesantnije. Nakon pročitane knjige, ne treba je čitati ponovo, već je zatvoriti, skloniti sa strane i sećati se sa osmehom te priče, gledati na to kao jedno novo iskustvo iza sebe, kao jednu novu lepu uspomenu. A zatim uzeti novu knjigu i krenuti sve ispočetka, sa nekim novim glumcima i glavnim likovima. Ne znajući ni njen početak, ni…


Je li to sve što ostaje od ljubavi? I šta uopšte ostaje posle nje? Telefonski broj koji lagano bledi u secanju. Caše sa ugraviranim monogramima ukradene u „Tri ladara”. Posle ljubavi ostaje obicaj da se belo vino sipa u dve caše i da crte budu na istoj visini. Posle ljubavi ostaje jedan sto u kafani kod „Znaka?” I zacudeni pogled starog kelnera što nas vidi sa drugima. Posle ljubavi ostaje recenica: „Divno izgledaš, nisi se ništa promenila…” i „Javi se ponekad, još imaš moj broj telefona”. I neki brojevi studentskih soba u kojima smo spavali ostaju posle ljubavi. Posle ljubavi…


Fejsom kruži slika pokislog mladića na železničkoj stanici koji sedi na klupici, plišani meda je pored njega , a lice je pokrio rukama. Čeka je, a nje nema. Da niko ne zna njihovu priču , ali evo svi sude. Naravno ni ja nisam mogla da odolim da stanem na njenu stranu. Svaki krivac zaslužuje svoju odbranu zar ne? A, možda ona i nije krivac. Možda je bila sprečena da dodje, možda je kasnio voz , na putu joj se ispraznila baterija, pa nije mogla da se javi, možda joj je bilo dosta njegovih gluposti, koje više ne može da izbriše…


Blog
Bloglar 5 dakikada bir güncelleniyor