Jednom je učitelj pitao svoje učenike:
"Zašto ljudi viču kad su ljuti?"
Učenici su razmišljali neko vrijeme:
"Zato što izgubimo strpljenje - zato vičemo" reče jedan
"Ali, zašto bi vikao ako je osoba pokraj tebe?" pita učitelj - "zar nije moguće govoriti tiho i lagano?"
Učenici su davali još neke odgovore, ali nijedan nije zadovoljio učitelja
Naposljetku je objasnio:
"Kada
su dvije osobe u svađi, ljutite, njihova se srca jako udalje.. Zato
moraju vikati jedno na drugoga, kako bi njihov krik premostio udaljenost
i kako bi se mogli čuti. Što su ljući, glasnije moraju vikati jer je
udaljenost među njima sve veća.
Potom je učitelj pitao:
"Što se dogodi kada se dvije osobe zaljube?
Ne viču jedan na drugoga, već govore tiho i nježno. Zašto? Njihova srca su veoma blizu. Udaljenost među njima je veoma mala.
A što se dogodi kada se još više zaljube?
Ne
govore. Samo šapuću i još više zbližuju u svojoj ljubavi.. Konačno, ne
trebaju više ni šapat. Samo se gledaju i to je sve. Takve su dvije osobe
koje se vole."
Onda je rekao:
"Kada se svađate, nemojte
dozvoliti da se vaša srca udalje, ne izgovarajte riječi koje bi vas
mogle još više udaljiti jer će doći dan kada će udaljenost biti tako
velika i nikad više neće biti puta nazad."
Fantasticno objasnjenje.
*OK* *HI*