Jagoda Kecman



GDJE SU GRANICE LJUBAVI



Ima li ljubav granice i pravila?
Nekoga da joj kaže kad je kraj i - dosta!
Njoj, koja čista je darovana sreća!
I gdje je granica toga prelijepog osjećaja
Pripadnosti, potrebe i buđenja
Što gura um i razum,
Ljubeći nesebično i bezglavo,
A ponekad plaćajući i dušom i glavom!
I gdje je granica te slatke groznice
Što slama obzir i grije želje,
Izvora radosti vezanog uz stalno veselje?
Prkosna, neograđena i slobodna,
Često nerazumno trošena,
A lako osjećajima nošena.
Strašću se veže,
Nježnošću ljubi,
Povjerenjem čuva.
I gdje je granica ljubavi?
U vjeri,
Inatu,
Boli
I nevjeri?
Ili strahu od istine,
I ugaslom, praznom oku?
Granica ljubavi dio je svijesti
Kad boli ono što voliš više od svega!
I gdje, zbog sudbine želiš nestati,
Mrzeći zbilju i sutra,
Bježeći željom u neka nova,
Prazna
Buduća jutra.
I granica ljubavi je u duši,
U nama!
Ona se u istini,
Trenom sama od sebe
I bez nas ruši i slama!




 

Severim! 2