Ponekad tako dođe mi kao sad pa razmišljam o tebi, razmišljam o nama…sjetim se svih onih dana, trenutaka za koje sam željela da su vječnost, i pitam se tko ukrao nam je te trenutke, da li je došlo neko vrijeme kad više nemamo vremena za trenutke ili sada jednostavno nije moje vrijeme…
I uspijem se tako isključiti tokom dana kad ljudi su oko mene kada nisam sama, a onda u ove kasne noćne sate neka sjeta omota se oko srca, oko duše, shvatim da više nema onog nekad i svi davni ideali se ruše!
I suze same naviru na oči, a dugo, dugo nisam plakala bilo me strah ako suze jednom dođu da više neće proći, a sada samo želim isplakati sve ono što mjesecima, godinama skuplja se u meni, želim istjerati sve ove osjećaje što još uvijek pripadaju samo tebi!
A ne tražim mnogo samo trenutak sa tobom, trenutak koji ću opet pretvoriti u vječnost, trenutak u kom ću zaboraviti i jučer i sutra, trenutak u kom ću zaboravit sve neprospavane noći i dočekana jutra…
Ne,ne tražim mnogo samo mrvu koja znači sve, a ni to ne dobivam, svakim danom sve dalje si od mene… i pokušavam ti reći koliko to sve me boli, ali više nemam prava da plačem na tvom ramenu, više nemam prava na utjehu u tvom zagrljaju, još sam samo brodolomac što hvata se za slamku spasa, vječna lutalica što nada se da naći će mirnu luku samo ta sebe, vječni sanjar što još vjeruje u snove,
još vjeruje u tebe!!!
A nisam tražila mnogo samo trenutak da ga pretvorim u vječnost, trenutak da zaboravim sve dobro i loše oko sebe, u samo jednom trenutku da se isključim i stisnem kraj tebe…
Trenutak kao nekad kad pobjegli bi daleko od svih, uživali u mirisu mora i vina, uživali u svakom pogledu, svakom dodiru…
trenutak kada sam kao onda svaki pogled urezala u vječnost,
svaki dodir još uvijek kao sjena provlači se u tihoj noći, nisam željela mnogo, al sada se bojim da taj trenutak sa tobom više neće doći….
PS.JOS UVEK VERUJEM DA JE SAN JAVA
Δεν υπάρχουν ακόμα σχόλια.
Πρόσθεσε ένα σχόλιο για να ξεκινήσεις τη συζήτηση!