Gedon je bio pametan, hrabar i lep mladić. Mnoge devojke uzdisale su za
njim, drugovima je bio uzor, a stariji su govorili o velikoj budućnosti
koja ga čeka. Bio je, sem toga, iz bogate kuće i jedinac. Jednog zimskog
dana uzeo je pušku i otišao u planinu da lovi. Uopšte se nije vratio i
roditelji se zabrinuše, a ujutru je pola sela krenulo da ga traži.
Nikakav trag nisu našli. Mislili su da ga je napala divlja zver ili
zatrpala snežna lavina, i već su ga svi ožalili. Samo je majka čekala
još tri dana, pa i ona prestade da se nada. Desetog dana Gedon se
pojavio. Živ i zdrav. Svi se zaprepastiše kad su ga ugledali, i još više
kad su ga čuli.
Rekao je da dolazi iz Zlatnog grada. Taj grad je visoko u planinama, do
njega može dospeti jedino onaj kome to dozvole njegovi stanovnici. Tamo
je večno leto. Ima čudesnog cveća i drveća sa svakakvim plodovima.
Životinje i ptice svih vrsta slobodno prilaze ljudima, jer tu nikada
nije ubijen nijedan živi stvor. To su ljudi visokog rasta i lepog lika.
Njihove kuće su kule sa zlatnim krovovima. Nema siromašnih, bolesnih i
starih; njihov vek traje koliko pet naših života. Prave uske čamce od
drveta i srebra i u njima posećuju druge zvezde. Vratio se da ih sve
odvede tamo gde će biti srećni. Pričao je tako ubedljivo da je selo bilo
spremno da pođe sa njim. Tad se javiše oni razboritiji i nazvaše ga
ludakom. Nikakav Zlatni grad ne postoji, rekoše, on to bunca u groznici.
Roditelji koji su prvo plakali od radosti što ga vide, sad su lili suze
zbog njegove ludosti i molili ga da se opameti. Gedon upita: ako nije
bio tamo, gde je onda proveo sve ovo vreme? Zar u planini zavejanoj
snegom, sam, bez hrane? Ludi su ako tako misle! Dvojica iz Zlatnog grada
našla su ga smrznutog i spasla.
Niko ko uđe u Zlatni grad ne vraća se u svet, jer misli da je dotadašnji
život bio samo ružan san. On je odbio da ostane, zbog sela. Bio je prvi
koji tamo nije zaboravio ljude i onima u gradu se to svidelo. Govorio
im je o siromaštvu ljudi, bolestima, nesrećama, gladi. Dozvolili su mu
da ode i dovede sve koji to hoće. Neko od prisutnih reče: " Ako su u tom
gradu tako dobri i moćni, zašto ne dođu i ne pomognu ljudima? " Gedon
odgovori da ih je i sam pitao o tome; rekli su mu: njih je malo, a zlo u
svetu veliko kao i svet i ne mogu mu pomoći. Ipak, neki dolaze među
ljude i čine velika dela; da nije toga svet bi davno propao. Uzalud su
govorili da je Gedon poludeo, smejali se i pretili mu batinama. Neki su
mu verovali. Jedne noći njih petnaestak, uglavnom mladića i devojaka,
iskradoše se iz kuća i pođoše za njim. Otišli su u planinu, po vejavici i
oluji. Nikada se više nisu vratili, niti je od njih nađen ma kakav
trag. Najgore je bilo to što su oni koji su ostali, počeli verovati da
je sve istina i žalili što nisu otišli. A među njima nije se našao niko
ko bi znao put u Zlatni grad.
Stevan Pešić - Katmandu"Kad sva srca postanu gluva, i sa njima tvoje sopstveno
-postoji put u Katmandu. Kad se svi putevi zatvore, izgubiš prijatelja i svi
koje voliš napuste te - postoji put u Katmandu. Kad sve prođe, nestane, vetar
jave razveje snove i kad pomisliš da nade nema postoji put u Kutmandu. Kad
sunce hladnije postane i zvezde nad tvojim nebom počnu da gasnu - postoji put u
Kutmandu. I kada te ne bude više, ostaće tvoje srce, prazno i veliko kao nebo,
i u njemu zvezda. Ime te zvezde je Katmandu".
;)
*DRINK* *BYE*
*HI* *THUMBS UP* *YES*
Hvala dragi Aco! :-) *DRINK* *DRINK*
*KISSING*
Dobar dan prijatelju. Neka te prati sreća gde god bio!
Veliki pozdrav
Zanimljivo ;)
Hvala Cane. :-)
*THUMBS UP*
*ROSE* *ROSE* *ROSE*