13.10.2009
Okey
60, London, Büyük Britanya


In case you have the will and pleasure

Maksimovski Marjan - Maksim
E-mail: Marjan_Maksimovski@yahoo.com
maryan1929@live.com

*mob.tel: 0049(0)151 26212069; / 00389(0)76 694454

tel:00389(0)31 430636
Interview and agreement is available at all times..


My thankfulness and pleasant greeting;

Maksimovski Marjan - Maksim


San u Vremenu


Kad svijet zaspi

pregoret ce nijema bol,

kap u ocima uhvacena zabit,

dostrijel , nasa vezana mudrost,

po bljeskom , na tlu vidjelina otvorena,

tamo, u snu na zapadu,

tad, u zenici, kad svijet zaspi,

na doljetu rasirenih krila ,

zelja iskona silazi bozanski da koraca.

Pocetak po prostoru bedema ,

u nizu ‘rkuljac, vreme poljen zapljiskuje…

Ovdje sam, u ocima narucja,

Ljepota rijeci, njena dobrota,

Glamur velikosti , raskos zelje,

Na proziru prozir otvorena struna,

pruzena ruka sa neba ove zvijezde,

ostavljamo trag ispod perduva ovog vrijemena,

povedeni , vekom rastreperena slova,

i svijet sa nama po tragom price zivota.

Tada kad svijet zaspi,

Tu sam u zenitu njenog prostora,

Sapat i uzvik kod sebe da me ima,

Prijeklop dve polovine prostora da smo,

korak u uzdahu njene prostiljke,

na njoj smo zelja do slasti usta spojena ,

po svijetlu zenita vecita mladost,

plod od zemlje do neba ,

po ovom svetu na snu u vremenu ,

kap duse za sve nas.


Maksimovski Marjan - Maksim




U vjeku ljubavi


Mamur , tiho prije noći ,

do ovdje, misao prostrelj nosi.

I vodi do ove sobe , uzdisaj.

Lijep san do želje spaja,

I lijebdi trepet , trag od oćiju,

u krugu mojih, zenice tvoje urezuje.

Zadizgani prostor na javi me sustiže.

Ovde u mom narućju ,

još uvjek mladost žudi.

Od tvojih pora harfe me budu ženo,

rastrjeperena milina, ćemer po sve strane sveta,

da te imam ..

Dugo, ćak niježno prićaš,

da nekud zvijezda treperi za mene,

znam , doblest nosim još uvjek,

od zagrljaja moje majke,

Iskonsko vijećne ljubavi moga oca.

Zateće me namjera tvoja dobra,

u osmehu da treperi lakoća,

lako je kad se voli devojko, zeno.

Kad si kraj mene, sa mnom.

milovanja tvoja pokrivaju purpur u dubini,

do mornica , budženje osmeha i radosti…

Vidjeo sam negde da od sada strune strunu,

Raširena ruka u širini prostora,

Dlan sa dlanomm spojena,

U ovom vremenu ,

lako je kad se ljubi i voli.

Kad ćak i nemir nebo u spokoj toći,

po bedemu prostranstva rastreperuje zvon,

vjekovi u krugu hrisćanstva,

i svijet u njima , niska ljubavna,

u njemu smo na njegovoj postelji,

ljuljka velikog brana,

koliko je stranice nove, ljubav ispisala.

Sa njom smo zajedno i t ii ja …

Djevojko, ženo .

Lako je kad se ljubi i kad se voli.


Marjan Maksimovski - Maksim




Susret




Suza iskri ,iz ovih oèiju, struna si,
dve zenice na nebu urezane,
na belke , nebo prostranstva,sunce i mesec.
U jutrama,pored beline dana,
kolevka vremena donosi spokoj.
Od legende drevne prozivaš èežnju,
i danas raskolj nisi, veè nada.
Za vekove reci, piju dobrotu,
negde kao nemir , devojko, ženo.
Poriv od velike bajke nije te doneo,
jesi li, straža davne želje,
to što sada pred mene stojiš,
izlivena mudrost, uzdah i stas,
kad prazne noèi ne nudiš,
kad pruženi osmeh si dana,
ispred bacenog pejsaža zore,
klokoti šapat beskraja našeg poroda.
Nekad, rekao sam,da negde,
dugo misao me nosi,
moja i tvoja želja u urezanu poruku,
ti, reko što je nosiš,
tu život zaborav nije,
od damke na nebu, ptica u pogledu,
sreèa od sna do stvarnsti,
na njoj, sreli smo, pružene dlanove radosti.



Marjan Maksimovski - Maksim




Pobeda




Danas smo pripoved i osmeh,
kod demneža po česteru zvona zvone,
sa njim dogled u pogledu da me susreče,
danas, da smo izgor pesma zapjevana,
kod igre,magija,brešče naš porod,
u dodiru sa bleskom da zračimo vrelo,
ovde, jedan za drugog smo, ti i ja,
u šapatu šumola svakog lista,
na svakog reča uperenog,
po duge, u pejsažu od zemlje do neba,
korak dana na sreči je nagazio.
Danas, reč mi je za vekove,
odavde do vas, dlanove nam spojio,
kao svakome, koliko srca nam kucaju,
po krevke nam snage, budi dobrotu,
pa ja, čak i na snu nisam bio mržnja.
Dugo hoču u naručju da te imam,
vijor da smo svežinom sto miluje,
sebe i celog sveta sa nama da kalimo,
sa još toliko velikog uzdaha pobede.
Danas, gde noge nam tron zacupali,
onako,kao za nas ljude za slavu,
u želji ovoj planeti,
strast baceno vreme toči,
pronači se sa tobom i sa svima,
u veku, večnost zapišana,
kod čeznje upereni uzdah u krugu,
gde od ruke *altan širine jurnu,
oda u peharnom cvetu se pretvori,
noč vrele poljubce probudi,
sa njim smo još veči,
koliko osten od pokrive,
niz nebom mesec rascutuje,
srečne da su nam buduče dane.




Marjan Maksimovski - Maksim



*(altan,alt'n - turska reč za boju zlata).







PRISTIŽE




Istinu ispružena noč miluje,
po prostorima vidokrug doseže da pristiže,
još si, raskošna jeli,takva si rekla si,
na ženi topao dlan doziva,
uvezana vrca čežnje prema tebi,vuče,
trun zamisao misao mi kali,
kod Moskve,glamur,
još uvek si moja Rusija predivna,
gde u snu, drhtaj je poljubac u mom naručju,
i poželeo sam zvon reči gačare,
obečanu bajku,na javi da nas susreče.
Zadizgani stih, miluje kopita po nebu, doAmerike,
poštovanje života naučio li je nas, da volimo,
siđen, po tebi da koračam i prostore da jurim,
nekad i negde od otvorenih vrata moje Evrope,
u čežnji čemerne svežine arapske lepotice,dali je,
što sreča danas za više nas posrečila,
da postojimo tako, želja da nas susreče,
bedem su, rekao sam ,ljudi,na svetu su nosila,
po njegovom kutku oči prozir,
rastrepereni amanet na sve njegove strane,
čekrk da višnji vreme koje nesebično mi je obečalo,
strune da glasi moja pesma,
za atar,u rudom po nebu i zemlje,
u prizvuku milina snaga budi , kuli,
sa šumolom planina i polja, mora i reke,
pristiže kod mene na razgovoru.
Magičan prizor na zvezdenoj stazi, rekoh,
Ja muž, po koraku sjaja i bleska,
kada sam po dužini zakotvio alku u gerdanu arijevskog,
a poželeo u skutu mome Andaluziju ljubiti,
negde u žuboru Pariza po strastima da dostižem,
dodirnut po bedemu bregove prostirke kraljice Engleske,
sa mislom seva trognula prostore,davno li je bilo,
kutak leglo dojilke vučice svetice, legenda,
po njoj Cezar širine frljene razbacao,
ponesena želja videline doseg stiže,
kada je Azija u anfazu razbuktala požutena lica,
sliv lepote duše i tela,
u purpuru rascut razigruje osmeh Indija,
u pogledu odavno mu višnji,
Ramzes, oko strela je soko njegov,
na reč gutljaj noči je dan pocrvenut u Africi,
po puteve bajkama do drevne nam Trakije,
stupanj stupnut božje nam Marije u njoj,
u zvonu da me doziva kočija Atene,
prizvuk poneseni, ponosi,spominjem o Heladi,
po sinulom štitu u vječnosti Makedonije,
baceno koplje njeno, sekavice reže,
po prostranstva ljudiju, od tamo do ovde,
ovaj svet je naš dom, ovaj svet je naše pojilo,
u ovom svetu smo naša istina,
u koraku pristižem.




Marjan Maksimovski - Maksim




Stvaranje



Od zalaska, u noči ,
u duhu vremena
svete legende,
u Vitlejemu, do danas ,
i dalje lepoto.
Za sve nas,
kada je i zapad i istok,
i sever i jug,
pored nas.
Kap igre ljubavne strasti,
lepota duše životni dar.
Kada su sve za sve,
krug vremena,
život i duh u njega
stvaranje od ljubavi,
moje i tvoje,
i naši i vaši,
mi i oni,
on, ona i ti i svi,
poljubac je istina u zagrljaju,
vreme od ljubavi nastaje.
*"Na svim satovima skazaljke se ljube na ponoč."




Maksimovski Marjan - Maksim




(*Na svim satovima skazaljke se ljube na ponoč* - stih od stihozbirke "U zalasku suzu ruže"od Stole Maksimovski).



10 views
 
Yorumlar

Henüz hiç yorum yapılmamış.
Yorumunu bırak, tartışmaya başla!

Blog
Bloglar 5 dakikada bir güncelleniyor